Čitanje naglas donosi riječi, blizinu i miran trenutak u danu koji je inače pun. To zna većina nas. Teško je to ostvariti kad je večera bila kasno, netko odbija oprati zube, a vi sami gotovo zaspite na drugoj stranici. Ovdje pišemo što kažu istraživanja, kako čitanje može izgledati u različitoj dobi i kako mu naći mjesto u danu koje će se održati.
Riječi koje se za stolom nikad ne izgovore
Knjige imaju drukčiji jezik od svakodnevice. U predsoblju kažemo „obuj cipele”, a za stolom „hoćeš još mlijeka?”. U priči se netko šulja kroz maglovitu šumu, zmaj teško uzdiše, a vrata škripe na šarkama. Kad čitate naglas, dijete susreće riječi koje inače rijetko čuje, i to u kontekstu koji ih čini razumljivima.
Koliko je to riječi, izračunali su 2019. istraživači sa Sveučilišta Ohio State. Dijete kojemu svaki dan pročitaju pet slikovnica do pete je godine čulo oko 1,4 milijuna riječi više od djeteta kojemu nitko ne čita. Pet knjiga na dan je mnogo, ali i jedna na dan znači mnogo tisuća riječi godišnje.
A postoji i ono što se ne može izbrojiti. Uz knjigu se može razgovarati o stvarima koje je teško otvoreno spomenuti, poput straha, ljubomore ili toga kako je biti novi, jer to osjeća lik u knjizi, a ne dijete. I to je trenutak u kojem odrasla osoba mirno sjedi, blizu, i ne gleda u mobitel. Mnoga djeca upamte upravo taj dio.
0–2 godine: glas, rime i pokazivanje
Najmlađi više slušaju glas nego radnju. Rime, ponavljanja i zvukovi poput „vau” i „mijau” privlače ih, a istu knjigu možete pročitati dvadeset puta. Kartonske slikovnice podnose i grickanje.
Ništa ne smeta ako tekst nikad ne pročitate od početka do kraja. Pokazujte slike, recite što vidite i pričekajte djetetove glasove. Trenutak slobodno može završiti kad dijete otpuže. Brojalice i pjesmice također se računaju; to je čitanje naglas bez knjige i ide s vama i do stola za previjanje. Više o pričama za najmlađe pročitajte pod 0–2 godine.
3–5 godina: stižu pitanja
Zašto on to radi? Što bi bilo da ona nije otvorila vrata? Pustite neka pitanja dolaze, čak i ako vam za pet stranica treba četvrt sata. Razgovor o knjizi jednako je čitanje kao i sam tekst.
Ovo je i dob u kojoj se ista knjiga mora čitati svake večeri tri tjedna zaredom i u kojoj vas isprave ako preskočite riječ jer je kasno. To je naporno. To je i znak da je priča postala djetetova. Više o knjigama za 3–5 godina.
6–9 godina: knjiga u nastavcima
Sada se duža knjiga može čitati kroz više večeri, poglavlje po poglavlje. Stati usred napetog dijela i nastaviti sutra jedan je od najboljih načina da dijete na vrijeme legne.
Djeca koja su krenula u školu često sama čitaju jednostavnije knjige i smatraju ih pomalo dosadnima. Čitanje naglas može im ponuditi priče koje su još preteške za samostalno čitanje, ali nisu preteške za razumijevanje, i održati volju dok vlastito čitanje ide sporo. Priče za 6–9 godina imaju više dijaloga i izazov koji treba svladati.
10 godina i više: ipak nastavite
Mnogi prestanu čitati naglas kad dijete nauči čitati samo, ali nema razloga prestati dok god u tome oboje uživate. Izmjenjujte se: vi pročitate jedno poglavlje, dijete sljedeće. Ili čitajte istu knjigu svatko za sebe pa o njoj razgovarajte za večerom, kao čitateljski klub za dvoje. I zvučne knjige u autu se računaju. Knjige za 10 godina i više imaju dulje odlomke i više napetosti.
Kako čitanje postaje navika
Čitanje naglas rijetko postane navika zahvaljujući snazi volje. Postane navika kad ima stalno mjesto u danu. Za mnoge je to nakon pranja zubi, u krevetu uz upaljenu lampu. Za druge je to za doručkom ili u autobusu. Odaberite vrijeme koje će izdržati i umoran utorak u studenome.
Bolje deset minuta većinu večeri nego sat vremena nedjeljom. Držite knjige ondje gdje sjedite, a ne na polici u drugoj sobi. Neka ponekad čita netko drugi, baka ili stariji brat ili sestra, pa će dijete čuti drugi glas. A ako preskočite večer, ništa zato. Nastavit ćete sutra. Za mnoge je priča za laku noć prirodan početak.
Mobitel ostavite u drugoj sobi. Ne zato da bi se itko sramio, nego zato što zaslon koji zasvijetli na noćnom ormariću privlači pogled, a dijete to primijeti.
Neka dijete bira, i sedmi put
Knjižnica je najjednostavnije mjesto za početak. Ondje možete posuditi mnogo knjiga odjednom i vratiti one koje vam se nisu svidjele, a knjižničari na dječjem odjelu rado će vam nešto preporučiti.
Neka dijete bira, čak i ako to sedmi put zaredom bude knjiga o bagerima. Dijete koje je samo biralo sluša drukčije. Ubacite i nešto što se vama sviđa; vaše veselje zbog priče čuje se u glasu. Knjige o životinjama, svemiru ili ljudskom tijelu također su čitanje naglas.
Priče u kojima se dijete prepoznaje, sa svojim kvartom, svojim psom ili bratom ili sestrom, obično potaknu posebno mnogo pitanja. O tome postoji čak i istraživanje: britanska djeca predškolske dobi bolje su pamtila nove riječi kad su se one nalazile u knjizi u kojoj se pojavljivalo i samo dijete. Istraživanje je bilo malo, s osamnaestero djece, pa ga ne treba prikazivati većim nego što jest. Ali slaže se s onim što mnogi roditelji vide kod kuće.
Ako knjiga govori o nečemu osjetljivom, poput selidbe ili ljubimca koji ugine, pročitajte je najprije sami. Tako ćete znati što slijedi i moći odabrati večer kad ima vremena za razgovor.
Više jezika uz krevet
Ako kod kuće govorite više jezika, čitati naglas možete na svima njima. Čitajte na jeziku u kojem se sami najbolje snalazite. Tekst koji teče oživi, a tekst s kojim se mučite lako postane krut, i dijete jezik čuje onako kako zvuči kad ga netko voli.
Neke obitelji to podijele tako da jedna odrasla osoba čita na jednom jeziku, a druga na drugom. Drugi slobodno pričaju na svom jeziku prema slikama iz knjige s hrvatskim tekstom. Mnoge knjižnice imaju knjige na više jezika.
Kad dijete počne čitati samo
Samostalno čitanje u početku traži mnogo snage, a knjige s kojima se dijete samo snalazi često su jednostavnije od priča koje želi slušati. Usporedo s tim nastavite čitati naglas. Pustite dijete da ponekad čita vama, bez ispravljanja svake riječi, ili čitajte naizmjence, svatko po jednu stranicu.
Dijete koje zna čitati, a ipak želi da mu se čita, nije nazadovalo. Želi ono što daje čitanje naglas: blizinu, glas i priče koje su malo veće od onoga što njegovo vlastito čitanje zasad može.
Želite li vidjeti gotovu knjigu prije nego što se odlučite? Prelistajte naše primjere knjiga.
